KONTROLA EPIDEMIJE
Pojedini apelisti što kroz medije, a što neformalnim kanalima ponovo zazivaju uvođenje „najstrožih mjera“, jer ako to ne napravimo „svi ćemo pomrijeti“, a „Vlada će biti kriva“. U tom kontekstu, treba se podsjetiti nekih činjenica koje su do danas dosta čvrsto utvrđene:
Virus se prenosi
kapljično,
osobnim kontaktom i
aerosolom.
Zbog kapljičnog širenja nosimo maske u zatvorenim prostorima, održavamo fizičku udaljenost, ne naguravamo se.
Zbog širenja kontaktom peremo ruke, ne rukujemo se, čistimo površine.
Zbog aerosolnog širenja prozračujemo prostorije, ne družimo se u većim grupama u zatvorenim prostorima, održavamo vlažnost zraka.
Mnoge druge mjere koje uvodi Vlada (Stožer) usmjereni su na smanjivanje društvene interakcije, ali jasno je da je u konačnici bitno ograničiti i oslabiti gornje kanale prijenosa virusa – kapljični, kontaktni i aerosolni – i najveći doprinos u tome može dati svatko od nas kao pojedinac. Država ne može, odnosno ne bi bilo u duhu našeg pristupa kontroli epidemije, nasilno ograničavati druženja u privatnim zatvorenim prostorima, kao u nekim drugim zemljama. A i da tako nešto odluči, opet 10 ili 100 puta veći učinak možemo postići sami, vlastitom odgovornošću. Država nas ne može natjerati da provjetravamo prostorije, ne može nas natjerati da peremo ruke, ne može nas natjerati da oprezom čuvamo naše najstarije.
Vidimo vrlo jasno da mjere prisile ne funkcioniraju. Vidjeli smo koliko je promašen bio zahtjev 26 potpisnika Apela koji su za nas – uglavnom iz inozemstva – tražili 'najoštrije moguće mjere', i to kad je epidemija već prela vrhunac, a i bez njih je epidemija kolabirala 90%.
Ne zaboravite da koliko god se nama ove mjere koje imamo činile „strogima“, imali smo jedne od najliberealnijih mjera u EU. Štoviše, sada znamo da mnoge 'stroge' mjere imaju i kontraefekt (primjerice guranje ljudi u zatvorene prostore, ograničavanje tjelovježbe i tako dalje), tako da je potpuno jasno da bi uvođenje 'najoštrijih mogućih mjera' osim devastirajućeg društvenog učinka imalo i negativan epidemiološki efekt. Pad veći od 90% (koji smo imali mi) gotovo nije moguć, može biti samo manji. Vidimo da i ovaj 'val', koji je i kod nas akutalan, probija i čvrste lockdowne u mnogim zemljama kao što su Austrija, Slovenija, Njemačka, Slovačka i tako dalje ... naprosto, sada je očito da te stroge mjere ne rade i naša Vlada je donijela mudru odluku da ih neće donositi, a to je i premijer osobno jasno poručio.
Odgovornost je stoga najviše na nama samima. Vjerujem da je doseg ovoga vala ograničen dolaskom proljeća, uz paralelno cijepljenje rizičnih skupina. Do tada ga možemo sami dodatno ograničiti sredstvima koja su nam na raspolaganju. Pametnim pristupom možemo pobijediti virus jer virus nema pameti.
Treba naglasiti da su zagovornici oštrih mjera, iako većinom znanstvenici, te mjere predlagali potpuno neznanstveno, bez ikakvih analiza, modela ili eksperimentalne provjere. Štoviše, odbacivali su primjere zemalja u kojima „stroge mjere“ nisu dale rezultata i uporno se zalagali za donošenje vrlo štetnih mjera, samo kako bi „oni bili u pravu“ (ili po zadatku, no postoje službe koje će to ispitati).
Vidim da nekima to teško pada, umjesto da budu sretni da su bili u krivu i da je epidemija u Hrvatskoj suzbijena i bez najstrožih mogućih mjera. S druge strane, stvarnost ih stalno iznova demantira i mogli bi nešto naučiti iz toga. Zamislite da i mi kao Slovaci možemo van iz kuća samo 4 sata dnevno, i to noću, ili da smo kao Slovenci tvrdo zaključani već mjesecima – uz puno lošije rezultate. No, naglašavam, pamet, analize, modeli, i vrlo rani uvid u stvarno stanje su naša glavna prednost u borbi s virusom, a ne ideologija ili interesi.
Na slici: scena iz jedne zemlje koju su nam kao uzor nametali neki znanstvenici oštromjeraši, a koja ima epidemiološke rezultate daleko lošije od nas:
