Višak smrtnosti od kovida u Hrvatskoj i svijetu
Jučer smo svjedočili zanimljivoj raspravi oko viška smrtnosti. Najprije članak na Indexu, a zatim odgovor Gordana Lauca.
Tema je da li je Hrvatska ostvarila ‘dobar’ ili ‘loš’ rezultat u broju smrti u pandemiji, a glavna točka prijepora je treba li ‘‘višak’ smrtnosti gledati kao apsolutan ili relativan broj, a u oba slučaja polazi se od trenutno najvažnijeg rada na tu temu. Doduše, na Indexu se on predstavlja kao ‘novi rad’, ali zadnja verzija je od 30. lipnja te je o njemu (odnosno i bazi podataka koja ide uz njega) upravo Lauc pisao već više puta.
Pogledajmo kako stoje stvari i neke važne dodatne aspekte.
Višak smrtnosti
Što se tiče usporedbe viška smrtnosti, Gordan je potpuno u pravu. Ona se standardno gleda kao relativan broj, što možemo lako vidjeti, primjerice, na dvama najznačajnim izvorima: Eurostat i Euromomo (Z-score po zemljama). U pandemiji najviše korišteni Our World in Data također radi s relativnim brojevima. No, i sam članak koji je izvor prijepora u svojoj prezentaciji kao glavni broj navodi upravo relativni broj.
Već i bez navođenja teorijskih razloga zašto je to tako (u što djelomični uvid možete dobiti dolje) ovdje bez dileme možemo zaključiti da je ispravan relativni prikaz.
Pa kako Hrvatska stoji u istraživanju o kojem je riječ: Tracking excess mortality across countries during the COVID-19 pandemic with the World Mortality Dataset? Za početak, uočimo da je vrlo manipulativno navoditi da prema njemu ‘Hrvatska ima 26. ili 43. ili 57. najveću smrtnost na svijetu’ jer istraživanje pokriva 103 do 106 zemalja i teritorija (ovisno o verziji).
U tom kontekstu, bez sumnje najpošteniji prikaz je usporediti Hrvatsku s usporedivim zemljama. Netko će reći da su to susjedi, drugi da su to slične bivše socijalističke zemlje EU. Ovo drugo je vjerojatno najbolja usporedba jer smo tim zemljama slični po kvaliteti zdravstva, očekivanom trajanju života i zdravlju stanovništva. Pritom trebamo gledati geografski i kulturološki slične zemlje i to su onda Slovenija, Slovačka, Češka i Mađarska. Možemo pomalo na silu širiti na Bugarsku, Rumunjsku, Poljsku, a s Estonijom, Litvom i Latvijom zaista u ovom kontekstu nemamo previše sličnosti.
Tu stojimo ovako, prema verziji iz članka - sada je to malo drugačije, ali Hrvatska je i dalje na dnu, odnosno ima najmanju smrtnost. Zaista ne znam koja bi bila bolja usporedba ‘viška smrtnosti’.
Ranjivost zemalja na covid-19
Sve ove analize treba gledati u kontekstu, naime ‘rezultat’ neke zemlje treba vrednovati prema njenim početnim pozicijama. Primjerice, bogatstvo i kvaliteta zdravstvenog sustava. Jasno da zemlja s puno jedinica s terapijom visokim protokom kisika (HFOT – High flow oxygen therapy) koja stoga može izbjeći respiratore može imati puno manju smrtnost (recimo, usporedba Švicarske i Hrvatske). Uspoređivanje bogatijih i siromašnih zemalja je u tom kontekstu nepravedno.
Ali, puno važniji su populacijski parametri, konkretno starost populacije i očekivano trajanje života. Naime, u Hrvatskoj je 85% smrti bilo među starijima od 65. Slično je i u svijetu, ali ovisno o kronološkoj i biološkoj starosti populacije.
Sad dolazimo do ključnih parametara. Sljedeći grafikon prikazuje udjel starijih od 65, zajedno s očekivanim trajanjem život za osobe trenutno u dobi 65. Očekivano trajanje života je naročito važno jer ukazuje na stvarnu, biološku dob. Osoba boljeg zdravlja i zdravijeg životnog puta u dobi od 70 godina može de facto u tom smislu biti biološki mlađa od neke druge koja ima 65 godina čije je tijelo brže ostarjelo premda je kronološki mlađe.
Tu Hrvatska vrlo loše stoji, odnosno prije pandemije je bila vrlo ranjiva. Stoga činjenica da smo imali manje smrti od usporedivih zemalja samo dodatno dobiva na težini:
Sada, u obzir treba uzeti i najvažniji komorbiditet. Detaljnu analizu ću prezentirati kasnije, ali uočimo da tu Hrvatska stoji najgore u EU, s najvećim udjelom osoba s prekomjernom težinom!
Teret bolesti
Nesporno je da je za ocjenu štete koju radi neka bolest najbolja mjera Disease burden, koja se obično mjeri kroz jedinice QALY i DALY:
Disease burden is the impact of a health problem as measured by financial cost, mortality, morbidity, or other indicators. It is often quantified in terms of quality-adjusted life years (QALYs) or disability-adjusted life years (DALYs). Both of these metrics quantify the number of years lost due to disability (YLDs), sometimes also known as years lost due to disease or years lived with disability/disease.[1] One DALY can be thought of as one year of healthy life lost, and the overall disease burden can be thought of as a measure of the gap between current health status and the ideal health status (where the individual lives to old age free from disease and disability).
Problem je s ovom mjerom da je komplicirana za računanje i potrebni su mnogi podaci koji još nisu dostupni. Dodatni problem je što su glavni financijeri ovakvih studija (Bill Gates i WHO) kao i stručnjaci za takve teme (recimo, Devi Sridhar na globalnoj razini ili Igor Rudan kod nas) ostali na strani koja je zagovarala najčvršće mjere koje u konačnici nisu spasile više života pa im sada takvi izračuni ne bi išli u prilog. Sjetimo se, jedina svrha lockdowna je trebala biti spljoštavanje krivulje, a nipošto smanjivanje epidemije, nego njeno ‘rastezanje’ na dulje vremensko razdoblje kako se ne bi preopteretio bolnički sustav. U međuvremenu je nizom intelektualnih akrobacija narativ lockowna postao sam sebi svrha i mnogi su ostali čvrsto utaboreni u njemu iako bez utemeljenja u samoj njegovo svrsi.
I narod osjeća da je to tako. Iako je svaka smrt tragična, ljudi općenito teže reagiraju na smrt jednogodišnjeg djeteta, nego starije osobe kojoj je možda preostala jedna godina života.
U kontekstu DALY-ja ovaj gornji prikaz će dobiti i drugu težinu: ispostavit će se da su neke zemlje izgubile više, a druge manje života nego što to pokazuje čisti višak smrtnosti.
A što se tiče ljudi koji su razočarani time da nismo imali lockdown, njihovo je stalno isto podmetanje na način da pretpostavljaju da lockdown spašava živote, pa onda olako i pogrešno zaključuju da je onaj tko nije uveo lockdown kriv za svaki izgubljeni život. To je u startu promašena i pogrešna argumentacija jer osim što nije potrkijepljena činjenicama polazi od krivih pretpostavki.