Zdravstvo i pandemija - troškovi, hospitalizacije, tumori itd.
Gostujući post: Josip Nemet
COVID je promjenio mnogošto, posebice zdravstvo, što smo svi više manje direktno, ili indirektno imali priliku vidjeti. Vidio sam pojedine kvantifikacije promjena ali do sada nisam primjetnio zbrinu analizu pa sam odlučio potegnuti podatke s CEZIH-a.
Usporedba se odnosi na pandemijske (2020.-2022.) i predpandemijske godine (2016.-2019.). Za prvu analizu odlučio sam pogledati broj slučajeva u bolnicama, ukupni trošak liječenja i broj dana ležanja, tj. iskoristivost bolničkih kreveta.
Zdravstvo, kao što možemo vidjeti iz grafa niže, se drastično promjenilo s dolaskom COVIDa. Prosječan broj slučajeva u bolnicama godišnje se smanjio za 20%, s 582.946 na 464.338, to se reflektiralo na prosječan broj dana ležanja koji se smanjio za 25% dok su prosječni troškovi liječenja po slučaju narasli za 24% s 1.159€ na 1.439€.
Obzirom na zahtjevno stanje reorganizacije, smanjivanje kapaciteta mnogih odjela te prenamjena jedne od ključnih ustanova u covid bolnicu, te velik pritisak na intenzivne, povećanje troškova liječenja nije neočekivano.
Ukoliko uzmemo u obzir skoro pa potpuni zastoj zdravstvenih usluga u proljeće 2020. pad broja pacijenata u bolnicama mogao biti i gori, s tim da imamo pozitivan trend rasta s godine na godinu i pretpostavljam da ćemo u ovoj godini imati normalizaciju sustava.
Ključni faktor rizika, obzirom na zastoj, i izazov u odućim godinama će biti hvatanje svih propuštenih neoplazmi
Pa pogledajmo kako to izgleda. Za ovu analizu sam koristio tablice glavnih dijagnoza sa CEZIHa
Grafovi niže pokazuju usporedbu broja dijagnoza novotvorina (tumora) za 2020., 2021. i 2022. (desna strana grafova) s pred-pandemijskim prosjekom 2016.-2019. godine (lijeva strana grafova) prema MKB šiframa.
U 2021. i 2022. godini imamo značajan porast 4 dijagnoze:
- Zloćudna novotvorina završnog debelog crijeva(C20),
- Zloćudna novotvorina dojke - nespecificirana (C50.9),
- Zloćudne novotvorine bronha ili pluća - nespecificirane (C34.9) i
- Zloćudne novotvorine mokraćnog mjehura (C67.9).
Teško je bez dodatnih podataka i stratifikacije po spolovima zaključiti uzrok(e), ali svakako zabrinjavajući razvoj. Obzirom da imamo program prevencije za neke od navedenih tumora na prvu ruku mi se čini da je zastoj tih programa ili slab odaziv imao utjecaj na trenutno stanje.
Prošlo je skoro 3 godine od moje prve objave, sada nakon dugo vremena imamo dovoljno podataka da mogu napisati svoju zadnju na ovu temu.
Objave sam počeo pisati jer nisam mogao vjerovati kojom brzinom naše društvo srlja u totalitarizam. Pristup pandemiji je trebao biti razuman uz oslanjanje na individualizam i osobne procjene rizika kao u Švedskoj. Nažalost mi, kao i većina svijeta, smo otišli u krivom smjeru.
Sijanje straha (brojači zaraženih i umrlih), valovi terora i relaksacije (postrožujemo mjere, popuštamo mjere), kondradiktorne poruke, dogmatizacija struke i znanost, izolacija (ostani doma kampanja), kondicioniranje ljudi, i sveprisutni mentocid koji je omogućio infantilizaciju društva gdje se autoriteti brinu za našu sigurnost i zdravlje. Mi smo živjeli u stanju masovne psihoze i nažalost puno ljudi je još uvijek zarobljeno u tom stanju.
Utjecaj na zdravstvo je lako mjerljiv, imamo dobru bazu podataka pa možemo vidjeti stanje u usporedbi s pred pandemijskim godinama. Za potrebe usporedbe izdvojio sam 25 dijagnoza koje značajno odskaču od prosjeka. Neki poput sepse, obzirom na masovnu primjenu mehaničke ventilacije ne iznenađuju previše, drugi poput dominacije zloćudnih tumora u popisu su zabrinjavajući.
Za kraj mislim da je bitno izdvojiti povećanje dijagnoza emocionalnih poremećaja kod djece od 298% i poremećaje uzrokovane alkoholom od 86%, jer isti pokazuju utjecaj situacije u kojoj smo živjeli.
Obzirom na sve, meni argument da smo mi malo manje od ostalih skrenuli u krivom smjeru nažalost ne može i nikad neće biti opravdanje za događaje zadnje tri godine.
