Znanost, „mjere“ i sezonalnost SARS-CoV-2 virusa

Svi respiratorni virusi (poput gripe) su jako sezonalni, tj. bitno drugačije se ponašaju u različitim sezonama.

Nažalost, brojni znanstvenici, stručnjaci i političari su svojim autoritetom stali iza strogih mjera koje su uvedene u proljeće 2020. godine i zbog toga su se vrlo snažno opirali ideji da je taj val epidemije zaustavilo proljeće, a ne „stroge mjere“.

 I sam se u proljeće 2020. zauzimao za vrlo stroge mjere. Štoviše među prvima u Hrvatskoj sam poslao svoje zaposlenike na rad od kuće, a i snažno sam podržavao široku upotrebu maski. Danas znamo da to nije bilo potrebno, no tada zapravo i nismo imali izbora, jer doista nismo znali ima li ovaj virus potencijal ubiti možda čak i do trećine populacije, što su neki patogeni napravili u povijesti. Nemam nikakvih problema priznati da sada znamo da je to bilo pogrešno i nepotrebno i da je to u velikoj mjeri isforsirala propaganda iz Kine. Tada to nismo mogli znati i ako se ponovo nađemo u istoj situaciji, moj pristup će opet biti isti. Naprosto moramo biti oprezni oko nepoznate opasnosti.

No, danas znamo da je prvi val zaustavilo proljeće, a ne mjere. U proljeće 2020. sam pokrenuo ogromno istraživanje u kojem smo pratili više od 10.000 individualnih bolesnika širom Europe. To istraživanje je pokazalo snažnu sezonalnost ovog virusa i upravo rezultati tog istraživanja su bili jedan od argumenata s kojima smo blokirali zahtjeve za uvođenjem još strožih mjera i uvjerili Vladu da popusti mjere i omogući nam normalno ljeto 2020.

Ti isti rezultati značili su da nas čeka teška zima 2020./2021. i na to sam upozoravao cijelo ljeto govoreći da nije loše da period u kojem ćemo se zaraziti što više rastegnemo, te da stoga nije loše što tijekom ljeta i rane jeseni imamo određeni broj zaraženih. Da toga nije bilo, broj zaraženih u studenom i prosincu 2020. bi bio veći i naš zdravstveni sustav bi bio još opterećeniji.

Znanstvenici koji su bili zagovaratelji „mjera“ tvrdili su da sezonalnost nije bitna i kao argumente isticali Singapur, dijelove Indije i druge lokacije na kojima sezonalnosti virusa naravno nema, budući da nema niti klimatskih sezona. Nažalost, osobama na različitim razinama vlasti (političke, stručne itd.) je to odgovaralo iz različitih razloga i usprkos sve većem i većem broju dokaza o snazi sezonalnosti i slaboj učinkovitosti „mjera“, službeni narativ su postale „mjere“ dok je i samo spominjanje sezonalnosti virusa cenzurirano iz medija i društvenih mreža. I meni je YouTube obrisao jedan edukativni filmić u kojem sam prikazivao rezultate objavljenog znanstvenog rada, budući da je to bilo u suprotnosti s „istinom“ koju su oni proglasili, a to je bilo da SARS-CoV-2 virus nije sezonalan.

U međuvremenu su dokazi o snažnoj sezonalnosti nadjačali cenzore i vatrene zagovaratelje „mjera“ pa je čak i IHME u svoje modele ugradio snažni element sezonalnosti. Prije dva dana objavljen je veliki rad na temu sezonalnosti SARS-CoV-2 virusa u časopisu Nature Computational Science za koji se nadam da će i posljednje „Japance zalutale u prašumi“ uvjeriti u snažnu sezonalnost ovog virusa. Cjeloviti rad nalazi se ovdje:

https://www.nature.com/articles/s43588-021-00136-6

Osim utjecaja na stabilnost i širenje virusa, sezonalnost jako utječe na naš biološki odgovor na viruse. Mukozna barijera, sluzavi pokrov koji oblaže naše sluznice je naša prva i jako učinkovita linija obrane od patogena. Posebni glikani u sluzi funkcioniraju kao parangal koji lovi patogene (viruse i bakterije) i procesom koji se naziva mukocilijarni transport ih izbacuje iz našeg dišnog trakta. Brojni virusi su uhvaćeni i inaktivirani našom mukoznom barijerom, no PCR test nažalost ne razlikuje stvarnu zarazu, od tog malog broja virusa zarobljenih u mukoznoj barijeri. Zato se mnogi koji su pozitivni na PCR testu neće nikada razboljeti, posebice ako se radi o mladim i zdravim ljudima.

Nažalost, mukoznu barijeru jako inaktivira suhi zrak, a to je posebice izraženo u periodima kada naglo zahladi, što rezultira značajnim smanjenjem vlažnosti zraka u grijanim prostorijama. S vremenom se naš organizam navikne na tu nižu razinu vlage u zraku, no prvih desetak dana nakon zahlađenja obično svi razvijamo nekakve simptome viroza – ono što često nazivamo prehlada.

Mnoge aspekte zime ne možemo izbjeći, no suhi zrak vrlo jednostavno možemo riješiti ovlaživanjem zraka. Ukoliko ne želite kupovati posebne ovlaživače, najlakše je obično kuhalo za vodu ostaviti otvoreno i ispariti litru, dvije vode u sobi. To je posebno blagotvorno napraviti prije spavanja. Pokušajte i vidjet ćete koliko ćete manje problema imati ako spavate u sobi koja ima zadovoljavajuću razinu vlage u zraku (40-60%). To nije moja izmišljotina. To su znale naše mame i bake. Čak i u pravilniku o zaštiti na radu piše da poslodavac treba osigurati relativnu vlažnost zraka iznad 40% u radnim prostorijama. Više na tu temu možete naći ovdje https://40to60rh.com.