Porast cijena hrane u Hrvatskoj
Mnogi se žale da sve teže žive i naročito su u fokusu cijene hrane.
Inflacija u EU se razmahala od početka 2021. zbog ‘printanja novca’ zbog saniranja šteta od lockdowna i ‘poticanja gospodarstva’, pa kasnije i zbog Ukrajine, a glavni mehanizam sam objasnio ovdje. Naravno, inflacija se prenijela i u Hrvatsku, ali je kod nas i pojačana zbog nekih faktora: snažan rast BDP, velikim dijelom zbog priljeva EU novca, ali i turizma (koji oboje povećavaju potražnju, te stoga porast cijena), veliko povećanje plaća u javnom sektoru i općenito ponašanje države.
Cilj ovog članka nije sveobuhvatna analiza, nego samo pregled nekih elemenata kojih nema u javnom prostoru, a mislim da su korisni za uvid u ovu važnu temu. Članak će se dopunjavati raznim analizama, pa svratite opet!
Pogledajmo za početak koliko je što poskupilo - odabrane kategorije (skoro sve najvažnije). Uvidjet ćete da iako je inflacija u 4 godine bila 29%, hrana je poskupjela značajno više:
Ovdje ujedno vidimo da je službena inflacija potcijenjena. Naime, svi znamo da cijene komunikacijskih usluga nisu stagnirale nego su snažno rasle. U službenim podacima, primjerice, stoji da su Usluge mobilne telefonije porasle 10%, Usluge internetskog pristupa pale, a paketi telekomunikacijskih usluga pali 13%. To naprosto nije točno, a radi se o metodološkoj okolnosti, greški u metodologiju, za koju sam dobio tumačenje DZS koje je na kraju članka (da ne zatrpavam ovdje). Trebamo se zapitati ima li i u drugim kategorijama sličnoga.
Pogledajmo poraste cijena u nekim kategorijama:
Istovremeno, neto plaće su od kraja 2020. porasle 47% i to skoro ravnomjerno po decilima (male plaće su porasle slično kao i velike), i netko bi se mogao zapitati zašto su ljudi nezadovoljni ako su plaće ipak rasle makar i malo brže od inflacije? No, istina je da uz sve sjajne rezultate našeg gospodarstva koji se ogleda u rastu BDP od oko 20% u tom razdoblju (to je realna stopa rasta, dakle povrh stope inflacije) ljudi ne žive toliko bolje.
Konkretno: zbog realnog rasta BDP od 20% ti je plaća porasla 47% (nominalno) - ali nakon inflacije od 29% svega 14%. Pri tome je upravo hrana poskupjela ponajviše (osim turizma i ugostiteljstva).
Skupoća je reletivan pojam, ovisi o primanjima. Da su plaće rasle brže, ljudima bi stvari bile manje skupe. Stoga je jedan od glavnih razloga relativne skupoće sve veći porezni ugriz države. On je uvjerljivo najveći u zadnjih deset godina.
U sljedećem grafikonu u 'poreze i davanja' je uključeno i zdravstveno osiguranje (koje kao fol plaća poslodavac na bruto 1) i davanje 5% u drugi mirovinski fond (koji je kao fol vaša štednja, no ogromna većina se na koncu vraća u prvi stup, a ostaju oni koji odmah žele povući 20% ili bi prelaskom u prvi stup izgubili još više - oni s većim plaćama jer je prvi stup uravnilovka).
Drugim riječima, da je porezno opeterećenje ostalo postotno isto kao na kraju 2020., neto plaće ne bi rasle 47%, nego 52%, što je nezanemariva razlika!
A ako se pitate kako je ovo nastalo - nastalo je od najpodlijeg poreza koji se zove INFLACIJA (isti onaj koji poskupljuje cijene u dućanima). Zbog inflacije (ali i zbog realnog rasta, no ovdje je više stvar inflacije) i plaće rastu i onda izlaze iz nižih poreznih razreda u više. Država to ponekad 'porpravi' tako da podesi porezne razrede, ali u zadnje vrijeme 'malo' kasni pa eto. Ovi veliki padovi u prethodnim godinama su bili upravo pri takvim podešavanjima.
Građani manjeg dohotka troše srazmjerno više na hranu nego oni višeg. 2019. su sva kućanstva trošila u prosjeku oko 21% na hranu. Pri tome su oni s najnižim dohotkom, donja šestina, trošili oko 26%, a oni s najvišim - najviša šestina - 16% dohotka. Nažalost, nemamo svježijih podataka po katagorijama dohotka, ali je ukupna potrošnja na hranu u 2022. već bila 27%. Znači, već tada su vjerojatno siromašnija kućanstva trošila i preko 30%. Ove su razlike je sada vjeorjatno i veća jer, po naravi stvari, bogatiji kupuju luksuznije stvari bez kojih se može, ili se mogu zamijeniti jefitnijima, a siromašnije uglavnom ono što je nužno, pa su stoga siromašniji puno manje fleksibilni kod porasta cijena hrane. Velikog porasa cijena hrane više ‘zagrizia’ u one s manjim dohotkom.
Cijene su porasle u cijeloj EU, pa pogledajmo kako su cijene u Hrvatskoj porasle u odnosu na EU. Vidimo da su cijene hrane kod nas rasle puno brže nego u EU, 12 p.p. odnosno 12% više od polaznih cijena (u grafikonu pod ‘sva hrana’).
Ovdje ćete uočiti da piše da je povećanje cijena hrane u RH 45% u odnosu na gornjih 44%. Za početak, ovdje ‘hrana’ znači ‘hrana i pića’, ali se možda radi i o drugom setu podataka ili neusklađenosti ovih u DZS i Eurstatu, no razlika je nebitna.
Ta se razlika povećavala ravnomjerno i čini se da nema veze s uvođenjem eura:
Ovako smo došli do tih 12% razlike:
Ljude pitaju kako nastaje ovakva razlika? Jedan dio odgovora je svakako u razlici cijena uvozne hrane. Uvozne cijene hrane su u promatranom razdoblju (minus zadnji kvartal) zaista u Hrvatskoj rasle brže nego u EU, sličnih 10%:
Proizvođačke pak cijene su rasle ponajmanje (uz Grčku) u EU:
Povijest će pokazati gdje smo pogriješili u poljoprivredi - uz tolika ulaganja (subvencije) se i dalje oslanjamo na sve skuplju uvoznu hranu.
Zanimljivo je pogledati i sezonski - kad najviše rastu cijene u RH, u odnosu na EU. Pokazuje se da pri ‘zaletu’ i tijekm turističke sezone. I dok bi se lako razumjelo zašto tijekom sezone cijene cijene rastu (veća potražnja), ostaje za analizirati zašto tako rastu prije same sezone - možda se trgovci pripremaju cijenama. Cijene se obično blago korigirjau nakon sezone i onda opet ‘podivljaju’ (u odnosu na EU) oko praznika, te onda djelomično padnu nakon njih:
Napomena: Pojašnjenje cijena u komunikacijama, izvaci: “Usluge uključene u uzorak definirane su uzimajući u obzir broj privatnih potrošača za svakog pružatelja usluge kao i udio potrošača u najprodavanijim proizvodima pružatelja usluge. U uzorku su odabrani najpopularniji paketi koji se prate sve dok su dostupni. Podaci o cijenama odabranih telekomunikacijskih usluga općenito se bilježe putem službenih stranica davatelja usluga, a zatim (po potrebi) davatelje izravno kontaktira središnjica DZS-a.
Kao posljedica dopuštenja HAKOM-a za korekcijom cijena sukladno inflaciji, porast cijena vezano za korekcije sukladno inflaciji obuhvaćene su indeksom što je i vidljivo na mjesečnim indeksima gdje je prikazano kretanje cijena u tekućem mjesecu u odnosu na prethodni mjesec, ali isto tako, sukladno metodologiji u indeks su uključene i promotivne akcije operatera. Godišnjim se indeksom (isti mjesec prethodne godine =100) prikazuje kretanje cijena u tekućem mjesecu u odnosu na isti mjesec prethodne godine, a koji je pod utjecajem referentnog mjeseca. Također, sukladno metodologiji, u praćenje cijena telekomunikacijskih usluga potrebno je uključiti pored redovnih cijena i promotivne cijene kao i nove pakete na koji se pojave na tržištu.”
Svratite opet za nastavak!