Istina o zagađenju zraka PM2,5 česticama u Hrvatskoj
Sadržaj:
Što su PM2,5 čestice
Posljedice zagađenja zraka PM2,5 česticama u Hrvatskoj
Bolesti koje uzrokuje zagađenje zraka
Slike zagađenja
Standardi zagađenja i godišnje razine zagađenja u Hrvatskoj
Mjerenje razine zagađenja i izvori za podatke i mjerenja
Uzroci zagađenja
Zašto institucije ignoriraju i skrivaju zagađenje
Što učiniti
1. Što su PM2,5 čestice
PM (eng. particulate matter) čestice su složena mješavina čvrstih čestica i kapljica koje se nalaze u zraku, a njihov sastav ovisi o izvorima emisije i kemijskim procesima koji se odvijaju u atmosferi. One se mogu podijeliti na dvije glavne komponente: čvrste tvari i tekuće spojeve.
Čvrste tvari u PM česticama obuhvaćaju razne mineralne čestice, poput silikata, aluminija, željeza, kalcija i natrija, koje nastaju uslijed erozije tla, građevinskih aktivnosti, vulkanskih erupcija ili prašnjavih oluja. Osim mineralnih čestica, važno je spomenuti i elementalni ugljik – crni ugljik – koji se oslobađa prilikom sagorijevanja fosilnih goriva u prometu i industrijskim postrojenjima. Nadalje, PM čestice sadrže organske kemikalije koje mogu biti izravno emitirane iz izvora ili nastati sekundarnom kemijskom reakcijom u zraku. U ovoj skupini mogu se naći i teški metali, poput olova, kadmija, nikla i cinka, koji se također oslobađaju tijekom industrijskih procesa ili prometnih aktivnosti.
Tekuće komponente PM čestica uglavnom su prisutne u obliku kiselinskih kapljica. U atmosferi se one formiraju kada ispušteni plinovi, poput sumpor dioksida i dušikovih oksida, reagiraju s vlagom te stvaraju kiseline poput sumporne i dušične kiseline. Ove kiseline se otapaju u vodi i doprinose sastavu čestica. Osim kiselinskih spojeva, značajan je i amonijak, koji reagira s kiselinama stvarajući amonijeve soli, dodatno utječući na kemijski sastav zračnih čestica.
PM čestice se klasificiraju prema svojoj veličini, a najčešće se spominju PM10, PM2.5 i PM1.
PM10 čestice imaju promjer manji od 10 mikrona. One sadrže mješavinu mineralnih tvari, prašine i organskih spojeva, te se zbog svoje relativno veće veličine uglavnom zadržavaju u gornjim dijelovima dišnog sustava, poput nosa i grla.
PM2,5 čestice su onaj dio PM10 čestice koje su manje, promjera ispod ,5 mikrona, i obično sadrže veći udio elementalnog ugljika, organskih spojeva, sulfata, nitrata te teških metala. Zbog svoje sitne strukture, ove čestice mogu prodrijeti dublje u pluća, doseći alveole, te ući u krvotok, što povećava mogućnost izazivanja ozbiljnih respiratornih i kardiovaskularnih problema.
PM1 čestice, s promjerom manjim od 1 mikrona, najsuptilnije su i time potencijalno najopasniji. Zbog svoje izuzetno male veličine, one prodiru u najdublje dijelove dišnog sustava, te prenijeti razne toksine direktno u krvotok, ali i prijeći moždano-krvnu barijeru te ući u mozak
Izvori PM čestica mogu biti prirodni ili antropogeni. Prirodni izvori uključuju vulkanske erupcije, prašnjave oluje, eroziju tla te biološke izvore poput polena i spora gljivica. S druge strane, antropogeni izvori su povezani s ljudskim aktivnostima – najznačajniji su promet, industrijski procesi, sagorijevanje fosilnih goriva i biomase, kao i građevinski radovi. U prometu i industriji dolazi do izravne emisije čestica, dok sekundarne kemijske reakcije u atmosferi dodatno stvaraju fine čestice, osobito PM2.5 i PM1.
Utjecaj PM čestica na zdravlje je višestruk i ovisi o njihovoj veličini te kemijskom sastavu. Dok veće čestice (PM10) mogu iritirati gornje dišne puteve, finije čestice (PM2.5 i PM1) imaju sposobnost prodora u dublje dijelove pluća, uzrokujući upalne procese, kronične respiratorne bolesti, smanjenje funkcije pluća, te povećavajući rizik od kardiovaskularnih problema poput srčanih udara i moždanih udara. Dugotrajna izloženost PM česticama povezana je s povećanim rizikom od razvoja raka pluća, osobito kod osjetljivih skupina – djece, starijih osoba te pojedinaca s postojećim kardiovaskularnim ili respiratornim bolestima.
2. Posljedice zagađenja zraka PM2,5 česticama
Prema analizama Europske agencije za okoliš (službene agencije Europske unije) je u 2022. od posljedice zagađenjem PM2,5 čestica umrlo oko 3800 ljudi i izgubljeno oko 34.000 godina života i to samo za razinu preko preporučenih razina zagađenja od strane WHO, koja su 5 mikrograma za metar kubični (μg/m3) za godišnji prosjek i 15μg/m3 za jedan dan. (Ako ne vjerujete WHO kao instituciji, uočite da ovo nema veze s time koji je izvor granice 5/15 - naprosto, gornje analize se odnose na zagađenje preko te razine).
Prema istom izvoru, na užem području grada Zagreba, zagađenje PM2,5 česticama preko gornjih razina je bilo zaslužno za preko 800 smrti u 2022.
Drugačije prikazano, to vidimo ovdje kao broj izgubljenih godina života na 100.000 stanovnika godišnje. Kao što vidimo, problem je veći u Istočnoj Europi, na što ćemo se vratiti kad budemo razmatrali uzroke zagađenja.
Međutim svi ovi podaci potcjenjuju stvarni broj smrti jer se radi o smrtima zbog zagađenja većeg od 15μg/m3 za svaki dan i 5μg/m3 u godišnjem prosjeku, a kako nema sigurne granice za PM2,5, kao ni za cigarete, već i zagađenje do 5 / 15 uzrokuju smrti. Prema analiza Europske agencije za okoliš (EEA), to uzrokoje još 75% više smrti u EU. Za Hrvatsku nema konkretnih podataka, ali jasno je da je je broj smrti u odnosu na zagađenje 0, odnosno stvarni broj smrti od PM2,5 veći od navedenih 3800 gore.
To sve možete vidjeti u dokumentu EEA ovdje.
Drugi tip analize - najrelevantnije globalno istraživanje - koji provodi University of Chicago, Životni indeks kvalitete zraka, ili AQLI, pretvara koncentracije onečišćenja zraka u njihov utjecaj na očekivani životni vijek.
Kažu:
“Onečišćenje zraka najveća je vanjska prijetnja očekivanom životnom vijeku ljudi na planetu. Najnoviji podaci AQLI-ja za 2022. otkrivaju da bi trajno smanjenje globalnog onečišćenja zraka česticama PM2,5 u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) dodalo 1,9 godina prosječnom očekivanom ljudskom životnom vijeku – ili zajedno uštedjelo 14,9 milijardi životnih godina. Utjecaj PM2.5 na globalni očekivani životni vijek usporediv je s utjecajem pušenja, više od 4 puta veći od prekomjerne konzumacije alkohola, više od 5 puta veći od ozljeda u prometu poput automobilskih nesreća i više od 6 puta veći od HIV/AIDS-a.”
Prema tom indeksu, zagađenje preko smjernica WHO skraćuje život u Hrvatskoj za 0,9 godina. Toliko je zagađenje smrtosno - ne radi se o tome da čovjek naprosto umre 0,9 godina ranije, nego se ljudi u prosjeku toliko razbole da čak i umru ranije.
To su u zadnje vrijeme prepoznali čak i mediji u Hrvatskoj, pa imamo priloge o tome da godišnje umre oko 3500 ljudi zbog zagađenja zraka (HRT). Međutim, ovakvi članci nisu istiniti jer zanemaruju da se radi o broju smrti samo preko WHO smjernica.
3. Bolesti koje uzrokuje zagađenje PM2,5 česticama
Popis bolesti i stanja je podugačak, između ostalog:
Rak pluća, Rak jetre, Rak dojke, leukemija… općenito, sve vrste raka
pa čak i uništava kožu
te mnoge druge posljedice koje možete vidjeti ovdje.
4. Slike zagađanja i stav građana
Zagreb:
Zagađenje su kao prvoklasnu temu još 2022. prepoznali, građani. Ovo su rezultati istraživanja Eurobarometra (agencija EK), a sada je ova tema daleko jača u javnosti.
Primjerice, koliko je važnost za kardiovaskularne bolesti - 92% građana ispravno smatra da je to važan problem za kardiovaskularne bolesti:
Građani ispravno primjećuju da kućanstva ne čine dovoljno (glavni izvor je loženje), najviše u EU:
Građani ispravno primjećuju i da vlasti ne čine dovoljno:
5. Standardi zagađenja i godišnje razine zagađenja u Hrvatskoj
Trenutne dozvoljene granice u EU za PM2,5 je godišnji prosjek od 25 µg/m3 (mikrograma po kubičnom metru). To je izrazito visoko i stoga je Europski parlement već donio propise da godišnji prosjek ne smije biti viši od 10 µg/m3, a da dnevni prosjek ne smije biti viši od 25 µg/m3 više od 18 dana u godini, to možete vidjeti u Aneksu 1 ove direktive. Nažalost, zbog visokih troškova se ovo primjenjuje tek od 2030. (životi više nisu tako važni)?
Najviše korištene smjernice su one WHO, koje zahtijevaju da godišnji prosjek ne bude veći od 5 µg/m3.
U SAD je nedavno dozvoljena granica za godišnji prosjek smanjena s 12 µg/m3 na 9 µg/m3.
U Švicarskoj je predloženo smanjenje s trenutno dozvoljenog godišnjeg prosjeka 10 µg/m3 na 5 µg/m3.
U Norveškoj, trenutni je limit 15 µg/m3, ali to je kod njih manje važno jer imaju izrazito čist zrak.
Prema podacima DZS, trenutno se ispušta oko 26.000 tona PM2,5 čestica godišnje, ili skoro 7 kg. po stanovniku. Velik dio toga ‘profiltriramo’ mi i druge životinje svojim plućima.
Pogledajmo kako izgleda zagađenje prema službenim podacima Grada Zagreba za Siget u Novom Zagrebu tijekom godine dana (podaci su 2022.-2023., sada su vrlo slični):
Za Zagreb i cijelu kontinentalnu Hrvatsku, zimi je česta pojava temperaturnih inverzija u razdobljima slabog vjetra. Tada je disperzija otežana, a to uzrokuje akumuliranje onečišćenja, pogotovo unutar naseljenih područja (na gornjem grafikonu koji prikazuje od srpnja do lipnja iduće godine, to je u sredini).
Najzagađeniji grad u EU prema Europskoj agenciji za okoliš je Slavonski Brod! Velika zagađenost je i u ostatku Slavonije, što možete vidjeti i na gornjoj mapi o gubtiku godina života.
Često je jako zagađena i Istra, te sjeverni i srednji Jadran, zbog strujanja zraka vlro zagađenog zraka iz jedne od najzagađenijih regija u EU - doline rijeke Pad.
6. Mjerenje razine zagađenja i izvori za podatke i mjerenja
Državna mreža mjernih stanica je ovdje na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetske tranzicije. Isti podaci prikazani na možda jednostavniji način su na DHMZ.
Europska mreža mjernih stanica, kako bi se moglo usporediti naše zagađenje s EU, je ovdje. Nažalost, podaci iz Hrvatske se rijetko ažuriraju, nije jasno zašto.
Grad Zagreb ima svoju novu mrežu mjernih stanica, ovdje.
Tipična situacija zimi je ovakva:
Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ koji mrežu održava se i ogradio na sljedeći način: “Podaci s "low-cost" senzora informativnog su karaktera i ne služe za godišnju ocjenu kvalitete zraka na tom području. Podaci sa senzora redovito se kalibriraju pomoću postaje koja prati kvalitetu zraka referentnim metodama” što nekima služi da kažu da ova mjerenja nisu relevantna, tj. da ne treba zaključivati da postoji zagađenja samo zato jer to ovi senzori prikazuju. Međutim, radi se o izrazito skupim i kvalitetnim uređajima kojih je 70 kupljeno i instalirano (i napravljen sustav za praćenje) za oko 5 milijuna eura, što se može vidjeti i ovdje: U Zagreb stiže 70 novih high-tech senzora: Znat ćemo kvalitetu zraka u svakom kvartu.
U svakom slučaju, uređaji su baždareni, a i da nisu - tehnologija mjerenja PM2,5 čestica je vrlo jeftina i pouzdana i odstupanja su mala. Argument da se radi o '‘necertificiranim uređajima’ je isti kao da ne vodite dijete u bolnicu jer ‘necertificirani’ termometar pokazuje 40,8C. Pri ovakvim zagađenjima bi, čak i da uređaji griješe, bilo svejedno je li izmjereno 72 ili 74 kad je oboje daleko iznad granica koje zahtijevaju hitnu akciju.
4. Odnedavno je dostupna i službena trodnevna prognoza kvalitete zraka na DHMH.
Niz je servisa koji integriraju ove i neke druge podatke i prikazuju na ljepši način. Kao i gore, primjedba da neki od uređaja nisu ‘certificirani’ je bespredmetna, podaci su uglavnom potpuno u skladu sa službenim podacima.
5. Jedan od najpopularnijih je World Air Quality Index. Uočite da on pokazuje (kako je to u svijetu i uobičajeno) dva broja: AQI i koncentraciju - ta dva broja ne znače isto.
6. IQ Air je popularan servis kojemu oni koji pokušavaju omalovažiti problem zagađenja zraka spočitavaju da je autor profitna organizacija. Međutim i ovi podaci su u skladu sa službenima. Također prikazuje kao vodeću informaciju AQI, pa trebate pažjivije pogledati da vidite samu koncentraciju PM2,5.
Posebno je zanimljiv jer pokazuje mapu zagađenja zajedno s vjetrovima, a vjetrovi su značajan uzrok prekograničnog zagađanje iz BiH, Srbije i Italije.
Neki drugi su The Weather Channel, AccuWeather, PlumeLabs.
7. Uzroci zagađenja
Pogledajmo najprije uzroke zagađanje, prema EU istraživanju SHERPA, što možete vidjeti u Urban PM2.5 atlas - Air quality in European cities : 2023 report. Od hrvatskih gradova je obrađen Zagreb i za njega imamo sljedeće izvore zagađenja. Međutim, udjel od transporta je potcijenjen, na što ćemo se vratiti kasnije. U svakom slučaju, glavni uzrok je rezidencijalni sektor, konkretno: grijanje na (vlažna) drva i drugi neprimjereni ogrjev (ugljen itd.):
Kao što vidimo, po ovoj analizi 36% zagađanja dolazi od samog grada, a oko 64% od okolice, prekograničnog zagađanja (uglavnom BiH, Srbija i Italija), prirodnog i ostalog (saharski pijesak itd.)
Zašto je udio zagađenja od transporta potcijenjen? Model SHERPA procjenjuje doprinos transporta modeliranjem na osnovu gustoće prometa.
A koliko su modeliranja točna, pokazuje primjer drugog modela EU, Copernicus, koji je citiran u Izvješću o provedbi Akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka na području Grada Zagreba za 2021. i 2022. i navodi da su izvori pregroničnog zagađenja Poljska, Slovenija, Češka itd., a ne navodi Srbiju i BiH od kojih dolazi lavovski dio zagađanja, što se lako vidi na servisima koji uspoređuju tokove zraka (vjetrove) i zagađenja (odnosno, skriveni su, očito u manjoj mjeri, pod ‘ostalo’). Ovo je za PM10, ali PM2,5 i PM10 se kreću slično, a na koncu, u Zagrebu je većina PM10 čestica u stvari PM2,5.
Kao što vidimo, ovo istraživanje navodi da je lokalno zagađenje uzrok svega oko 20% zagađenja, što je u oštroj suprotnosti sa SHERPA istraživanjem.
Drugim riječima, na količinu i vrstu čestica, odnosn ono što se utvrđuje mjerenjem, možemo se osloniti, ali na ono što je rezultat modeliranja, kao geografsko podrijetlo i izvori, se ne možemo osloniti.
Vratimo se na izvore. Hrvati voze u prosjeku vrlo stare aute. Prosjek pri registraciji je 13,4 godine, a to znači prosjek na cesti je oko 13,9 godina:
Iako broj uvezenih automobila raste, svega 15% građana kupuje nove automobile. Ostatak su rabljeni, i, očito, velike ili čak i sve veće starosti:
Problem je u tome da starije Euronorme 1 i 2 za gorivo dopuštaju 20-30 puta veće emisije PM2,5 čestica od novijih, u što se možete uvjeriti ovdje.
Drugi veliki problem je već notorno uklanjanje DPF filtera na dizelašima. Kao što smo vidjeli, građani uglavnom kupuju starije rabljene aute iz inozemstva i nakon npr. 150.000 km treba zamijeniti DPF filter, što je vrlo skupo (pogotovo u usporedbi s niskom cijenom nabave starijeg rabljenog auta). Mnogi se odlučuju za skidanje DPF filtera, što opet povećava emisije za 10-20 puta.
Tako da u Hrvatskoj, i srazmjerno manja gustoća prometa (iako u Zagrebu ona i nije tako mala) dovodi do većeg zagađenja od tog izvora.
Realniji prikaz izvora zagađanje daje Akcijski plan za poboljšanje kvalitete zraka na području Grada Zagreba iz 2015.; nažalost, originalni izvor nije dostupan:
U međuvremenu, smanjio se broj (loših) ložišta na kruta goriva, a povećao broj i starost automobila, pa je za pretpostaviti da je udjel prometa i veći nego prije 10 godina.
Fokus je ovdje na Zagrebu kao mjestu na kojem zagađenje ima najveći negativni učinak na zdravlje i umiranje, pogotovo zbog dostupnosti podataka, ali situacija u Zagrebu je paradigmatična za većinu države.
Najveći izvor svakako ipak ostaje loženje (vlažnim) drvetom. Iz navedenog Akcijskog plana iz 2015:
“Emisija čestica kućanstva gotovo je u potpunosti (99,4%) posljedica korištenja drva kao goriva. Iako u dokumentu EIHP (2013.) nije komentirana nesigurnost proračuna emisije čestica, potrebno je ovdje na nju upoznati. Specifična emisija čestica, (g(PM10)/GJ) malih ložišta pri izgaranju biomase značajno ovisi o tehnologiji izgaranja i vrsti goriva (cjepanice, peleti). Moderne kaminske peći zbog bolje tehnologije izgaranja imaju znatno manju emisiju čestica, ugljikova monoksida (CO) i policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU (među kojima i B(a)P)) od starih tradicionalnih peći koje su se često koristile i za kuhanje. Emisijski faktori dobiveni mjerenjima emisija različitih tipova ložišta na biomasu imaju velik raspon vrijednosti. Npr. peći na pelete imaju specifičnu emisiju reda veličine 80 g/GJ, dok tradicionalni kamini i peći na drva imaju specifičnu emisiju čak i veću od 1000 g/GJ9 . Na emisiju čestica utječu i individualne karakteristike svakog ložišta, odnosno vrsta drveta koja se koristi te posebno sadržaj vlage u njemu.”
U Hrvatskoj, uključivo većim urbanim centrima, uobičajeno je ložiti neosušenim drvetom koje može imati 20% do čak 50% vlage! Takvo drvo nepotpuno izgara i daje manje topline (osim što kupujete i vodu), te emitira puno više PM2,5 čestica. Drvo vlažosti 40% emitira pri loženju 2-3 puta više čestica, a pogotovo ako se loži u staromodnim, neadekvatnim ložištima.
Što se tiče toplinske energije, ako koristite svježe drvo npr. bukve, ono ima 50%-60% vlage. Takvo drvo daje oko upola (!) manje toplinske energije od drveta vlažnosti 20% jer
(a) ima manje drvne mase
(b) troši se energija na isparavnje vode
(c) nepotpuno izgara.
U mnogim europskim zemljama na snazi su strofa ograničenja, prema kojima se ne smije ložiti drvo s više od 20% vlage, ali se u nekim zemaljama praksi ne loži ni s više od 15% ili 18% (npr. Švicarska i Njemačka). U Sloveniji se za grijanje u kućanstvima ne smije koristiti drvo vlažnosti veće od 20%.
Također, mnogi ljudi u ložištima spaljuju otpad ili lože na ugljen. U velikom trgovačkom centru u blizini naše kuće se tako, primjerice, ne mogu kupiti drva za loženje, ali se mogu kupiti ugljeni briketi!
8. Zašto institucije ignoriraju i skrivaju zagađenje
U RH je pravo na zdrav okoliš zaštićeno Ustavom, u kojem se u Glavi III. (Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda) u čl. 70. određuje da svatko ima pravo na zdrav život i da država osigurava uvjete za zdrav okoliš te da je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Zašto politika daje premalu pažnju, ignorira ili čak laže oko zagađenja - ne znam, možemo samo nagađati.
Svakako je indikativno da je sam ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar (najmjerodavnija osoba u Hrvatskoj za ovu temu) i u trenucima ponajvećeg zagađanje izjavljivao da ono nije opasno: Branko Kolarić o zagađenju zraka: Oblaci su nisko, struje stoje, ali nije opasno.
Zanimljivo je da smo upravo u trenucima davanje ove izjave imali jedan od najgorih perioda zagađenja zraka, na razinama primjerenima npr. Kalkuti. Službeni rezultati s postaje Zagreb-4:
Ili: “Kolarić je istaknuo kako se kvaliteta zraka u Zagrebu na godišnjoj razini popravlja, a grad bilježi jednu od najviših razina kvalitete zraka u Hrvatskoj. Pojasnio je da su kratkotrajni porasti zagađenja, iako neugodni, povremeni i ne predstavljaju trajnu prijetnju.” Nevjerojatne i pomalo nevjerojatne izjave, i vjerujem, dovoljan razlog za smjenu.
Čini se da ovime ravnatelj Kolarić krši čak i Ustav!
Još jednom vrijedi navesti novu direktivu EU koja regulira onečišćenje zraka i prava građana.
Jedinice lokalne samouprave, koliko se vidi, ne rade skoro ništa oko zagađanja zraka (možda je to razlog zašto ravnatelj Andrije Štampara govori neistinu o ovoj prevažnoj temi - što ima posljedice ne samo za Zagreb, nego za cijelu zemlju).
Diljem zemlje usvajaju se akcijski planovi i mjere, ali toga je vrlo malo i izvedba je upitna i loša. Ovdje imate popis svih akcijskih planova i programa.
Posebno, Grad Zagreb je usvojio do sada bar tri programa odnosno akcijska plana za poboljšanje kvalitete zraka (2009., 2015., 2023.) ali se malo toga napravilo. U Akcijskom planu iz 2015. su se ispravno fokusirali na rezidencijalno zagađenje (ložišta itd.), što se prenosi i u plan iz 2023.
(Zanimljvo je da ovaj plan, suprotno Zakonu u pristupu informacijama, nije objavljen u strojno čitljivom formatu, nego kao ‘lažni’ PDF, tj. PDF kao slika, možda šlampavost, a možda i namjerno skrivanje informacija o planu i učinku, tj. pretraživači ne mogu pronaći sadržaj.)
Država je napravila dobre formalne korake. Npr. Zakon o zraku, uvođenje mreže mjernih stanica, a nedavno čak i vrlo ambiciozan plan raznih projekata vrijednih 220 milijuna eura za zaštitu zraka:
“U tu svrhu će se tijekom ove i sljedeće godine provoditi razni programi vrijedni više od 220 milijuna eura.
Od tog iznosa čak 90 milijuna eura, bit će osigurano za sufinanciranje vozila s nultim emisijama i to za korisnike koji rade veliku kilometražu poput taxi službi ili dostavnih vozila. Pola tog iznosa, odnosno 45 milijuna eura će biti dodijeljeno bespovratno, dok će se ostalih 45 milijuna eura plasirati kroz ostale financijske instrumente poput zajmova.
Također će se sa dodatnih 53 milijuna eura poticati kupnja automobila na alternativna godiva i kod drugih pravnih osoba, a sufinancirat će se i ugradnja električnih punionica. U svrhu uklanjanja fluoriranih stakleničkih plinova u distribucijskim centrima i kod prijevoznika zamrznute robe sufinancirat će se zamjena hladnjača i kupnja nove opreme s tvarima koje ne oštećuju ozonski sloj za što je rezervirano 35 milijuna eura.
Građanima u riziku od energetskog siromaštva će, s ciljem poboljšanja uvjeta života, ali i materijalne situacije, biti dodijeljeno oko 25 milijuna eura za energetsku obnovu kuća, a u gradovima s prekoračenjima emisija će se s 10 milijuna eura sufinancirati i zamjena kućnih ložišta u svrhu zamjene zastarjelih kotlova.”
Ovom projektu se ipak može prigovoriti da veći naglasak stavlja na CO2, koji je ipak za Hrvatsku manji problem. Naime, radi se o globalnom zagađivaču, a Hrvatska po stanovniku ispušta oko 65% koliko Njemačka ili Kina ili oko trećina koliko SAD. Pri tome, EU ispušta oko 7,5% globalnih emisija, a Hrvatska svega 0,7% toga, dakle ukupno Hrvatska ispušta oko 0,05% globalnih emisija te definitivno ne može značajno ‘spašavati svijet’ (a i zašto bi bila agresivna u tome kad je jedan od najmanjih zagađivača per capita u razvijenom svijetu?). Stoga bi se trebala veća pažnja obratiti zaštiti zdravlja vlastitog stanovništva, umjesto postizanju globalnih ciljeva gdje i ne možemo puno doprinijeti.
9. Što učiniti
1. Subvencije za zamjenu zastarjelih kućnih ložišta na kruta goriva modernima, koja imaju značajno manje emisije.
Naime, kućna ložišta na kruta goriva su glavni izvor PM10, od kojih je najveći dio PM2,5; zamjena drugim tehnologijama (plin, dizalice toplinske) je općenito skuplji i teži zahvat, te iako je bolji, manje će ga ljudi prihvatiti. Zamjena postojećih novima je jeftina i brza. Pri tome treba biti vrlo fleksibilan u odobravanju subvencija jer je bolje da se što prije zamijeni što veći broj tih ložišta, čak i ako manji postotak ljudi na neki način prevari sustav.
2. Subvencije za zamjenu ložišta na kruta goriva plinskima ili dizalicama topline.
3. Zabrana korištenja drva za loženje s udjelom vlagom većom od 20%. Ova mjera bi mogla biti nepopularna i kod građana i kod prodavača ogrjeva, ali će ju građani lakše prihvatit kad im se objasni koliko više kalorija po 1kg goriva dobivaju jer ima više ugljika, a manje vode, a drvo izgara bolje. Nakon tranzicijskog perioda se može uvesti i zabrana prodaje drva za loženje s više od 20% vlage.
4. Zabrana korištenja ugljena i otpada u ložištima.
5. Edukacija građana o posljedicama zagađenja.
6. Poboljšanje energetske efikasnosti zgrada.
7. Zamjena javnog transporta (autobusa) koji imaju stare motore električnima; poticanje prijelaza taksi službi na električna vozila.
8. Na razini države subvencije za kupnju svih novih ili ne starijih od dvije godina automobila koji imaju niske emisije, a ne samo električnih.
Građanima kao individualna mjera svakako ostaje korištenje pročistača zraka s HEPA filterima; najbolje onih koji i pokazuju koncentracije u zraku, a ako ne, onda korištenje mjerača čestica.
Kad ste već ovdje, pogledajte i druge članke ovdje.